Zašto odabrati analogni fotoaparat

Što još? Ako volite stvari poput slow fashiona, slow TV-a ili slow fooda, zavoljet ćete i analogne fotoaparate i fotografiju!

Moj omiljeni analogni fotoaparat, Flexaret (češka marka fotoaparata proizvedenih između 1939. i 1970.), teži oko 2 kilograma (plus svjetlomjer i nekoliko rola filma), pa ponekad se više osjećam kao nosač fotoaparata nego kao fotograf. To je dio ove religije, zato budite spremni na to. Ali ono što volim kod analognih fotoaparata jest to da ćete na kraju procesa (koji ću vam opisati kasnije) biti nagrađeni prekrasnim (u mom slučaju) 12 crno-bijelim fotografijama kvadratnog formata 6×6 cm na jednoj roli filma.

Što trebam imati?

Potrebno je imati analogni fotoaparat, svjetlomjer (ili aplikaciju na telefonu), analogni film prikladan za vaš tip fotoaparata (35 mm ili film u roli), strpljenje i vrijeme. To je odlična vježba za neodlučne osobe jer imate ograničen broj snimaka na filmu (35 mm obično sadrži 36 fotografija, ali može ih imati i 12 ili 24; film u roli obično ima 12). Morate više razmišljati o onome što snimate nego s digitalnim fotoaparatom. Razmislite o bojama (ili kontrastima na crno-bijeloj fotografiji), kompoziciji, kutu i tako dalje. Mislim da je gotovo nevjerojatno da su mnogi poznati fotografi radili samo s analognim fotoaparatima, a njihove su snimke tako savršene (čak i danas).

Još se pitate zašto analogno?

Flexaret VI dobio sam od oca i odmah me osvojio - hodao sam šumama, stranim krajevima i Pragom, promatrao oko sebe i tražio savršenu snimku. Kakva neobična razina koncentracije! Takvo stanje uma pomaže vam i da svoj grad / selo / kvart vidite na nov, detaljniji način. A moj savjet? Ne zaboravite gledati prema gore, obično se usredotočujemo na prvu razinu zgrada, ali zanimljive stvari najčešće su na razini drugog kata ili čak više.

Kad osjetite da je to taj trenutak, da ste pronašli nešto posebno što zaslužuje biti zabilježeno, umetnite film u fotoaparat (to možete učiniti i unaprijed kod kuće) i provjerite kako motiv izgleda kroz objektiv. Ako je sve u redu, možete izmjeriti razinu svjetla svjetlomjerom (ne zaboravite postaviti ISO vrijednost svog filma) i odabrati odgovarajuću kombinaciju vremena ekspozicije i otvora blende. Posljednji korak snimanja fotografije sastoji se od udaha, zadržavanja daha i pritiska okidača (uz rastući val adrenalina). 

Snimili ste svoju prvu analognu fotografiju!

Sada slijedi neobičan dio - morate čekati fotografiju, ponekad dugo. Prije nego što je možete vidjeti, trebate potrošiti cijeli film i razviti ga (kod kuće ili ga možete odnijeti u fotolaboratorij). Nakon tog postupka dobit ćete svoje fotografije vidljive na filmu i nikada nećete zaboraviti taj trenutak pun iščekivanja, emocija, uzbuđenja, a možda i razočaranja ako je nešto pošlo po zlu. Upoznajte svoje fotografije i dajte si vremena da se naviknete na fotoaparat, i sve će biti sve bolje - analogna fotografija stvara veliku ovisnost.

Što učiniti s fotografijama na roli filma?

Nakon razvijanja fotografija dobit ćete negative koji su skloni ogrebotinama i drugim oštećenjima, zato radim njihove digitalne kopije (kao sigurnosnu kopiju) i to mogu toplo preporučiti. Možete to zatražiti u fotolaboratoriju ili napraviti sami posebnim skenerom s osvjetljenjem s obje strane uređaja (npr. Epson Perfection v550, koji ja imam).

Da biste dobili fotografiju na papiru, možete koristiti izravno (mokro) povećanje s filma, uz kemikalije i fotoosjetljivi papir, ili možete ispisati digitalne verzije (kao što je već rečeno). Ispis digitalnih fotografija ima jednu veliku prednost - možete ih uređivati na računalu (retuširati, obrezivati, mijenjati ekspozicije, ...). Te stvari (osim obrezivanja) nije tako lako napraviti mokrim postupkom.

Zašto ih tiskati samo na papiru?

Od njih možete imati magnete, postere, fotoknjige ili foto slike za zid! No papir je i dalje najpopularniji, osobito kvadratni format 10×10 cm , koji nije ni mali ni velik.